Pa još gore ako je 32-2.
Uzmimo za primer tenis, time sam se bavio, tamo si na terenu sam i zato moraš da budeš mentalno jak da vidiš sam svoje greške i da se u hodu preusmeriš, najčešće je to razlika između pobednika i pobeđenog ako je kvalitet približan, ko je mentalno jači, jer nema ni saigrača da te podrže ni trenera da ti na greške ukaže. U košarci kao kolektivnom sportu gde postoje tajmauti, prekidi, itd..za to postoji trener on vodi računa o psihi igrača i usmerava je u zavisnosti od događanja na terenu. Naravno da se i igrači razlikuju kvalitativno po psihi i da su neki sposobni a neki nisu da se samostalno u toku utakmice preusmere, ali ako znaš da imaš potencijalno labilne ličnosti u ekipi koji neće moći da izdrže pod pritiskom onda moraš da budeš naročito spreman da ih držiš na uzdi i da ih vodiš kroz celu utakmicu i ne dozvoliš da se otmu kontroli. Mislim da Radonjić to ne ume i zato ne zaslužuje da bude trener Crvene Zvezde, ne kažem da nije uopšte dobar trener ali potrebama Crvene Zvezde nije dorastao. Jer ako su se igrači iako su većinom stranci ili iskusni igrači toliko uplašili od poraza, onda je to možda njihov karakter. To opet govori da Radonjić možda ne poznaje onda karakter svojih igrača.
Dule Vujošević je počeo ove sezone da pokazuje slabosti u vođenju utakmice koje ranije nisu postojale, izgubio je energiju u raznim borbama koje se ne vode na terenu, a verovatno je tome doprinela i bolest. Partizan koliko se ja sećam nije u utakmicama koje odlučuju o plasmanu ispustio 11 razlike na domaćem terenu i izgubio. Mada ja sam već rekao da dosta ide na dušu Bogdanovića koji nije opravdao ulogu vođe ekipe kada je to bilo potrebno. Takođe Partizan je potpuno promenio fizionomiju igre ove sezone u odnosu na onu prepoznatljivu, razlog je prisustvo dobrih spoljnih igrača i odsustvo dominantnog centra.